To što mi radimo da bismo si tobože zajamčili život, radi i noj kad gurne glavu u pijesak da ne vidi kako će ga ubiti. Samo što smo mi gori od noja, jer zbog neizvjesnog života u neizvijesnoj budućnosti upropaštavamo život koji sigurno imamo u sadašnjosti. Obmana je u pogrešnoj pretpostavci da sigurnost života proizlazi iz borbe s drugim ljudima. Mi smo do te mjere navikli na prividnu sigurnost svojeg života i svoje imovine, da i ne primjećujemo što sve zbog toga gubimo. A gubimo sve - sav život. Sav život gutaju brige, tako da od pravoga života ne ostaje ništa. Dovoljno je na trenutak se otrgnuti od navika i trijezno promotriti kakav je naš život: sve što radimo u ime prividne sigurnosti života uopće nije zato da bi nam život bio siguran, nego samo zato što nam treba nešto čime bismo se toliko mogli zaokupiti da zaboravimo kako život i nije i ne može biti siguran.